Časopis za feminističku teoriju GENERO, Broj 8/9
Centar za ženske studije i istraživanje roda 2006
Urednica: Biljana Dojčinović Nešić,
Tema broja: "Razlike, seksualnosti, kon/teksti" - Dubrovnik, maj 2006
U Međunarodnom univerzitetskom centru u Dubrovniku od 22. do 27. maja 2006. godine održan je osmi po redu seminar "Feminističke kritičke analize" za postdiplomske studije. Na seminaru, čija je tema bila "Razlike, seksualnosti, kon/teksti“, učestvovale su teoretičarke i studentkinje i studenti iz Italije, Portugala, Estonije, Irske, Rumunije, Bugarske, Bosne, Makedonije, Srbije, Velike Britanije, SAD i drugih zemalja.
Gošće predavačice – Džulijet Mičel, Džudit Halberstam i Džozefin Dajmond – govorile su o psihoanalizi, queer teoriji i postkolonijalnim teorijama. Etel Bruks sa Ratgersa, Jelisaveta Blagojević i Biljana Dojčinović-Nešić iz beogradskog Centra za ženske studije, govorile su o romskim identitetima, homoeretskim pretpostavkama heteroseksualne normativnosti, odnosno političkom značenju konteksta u prevodima, Željka Jelavić i Maja Mamula sa zagrebačkih Ženskih studija održale su radionicu o različitim shvatanjima ženske seksualnosti. Studentkinje i studenti zagrebačkog, beogradskog i Centra za ženske studije sa univerziteta Ratgers aktivno su učestvovali kroz prezentacije, radionice i diskusije.
1.
Džulijet Mičel, Razmišljam o feminizmu, psihoanalizi i bratsko-sestrinskoj traumi
Džudit Halberstam, Preoblikovanje znanja: promišljanje feminizma i queer teorije
Džozefin Dajmond, Govoriti u ime potčinjene žene: poređenje narativnih strategija u postkolonijalnoj književnosti Rigoberte Menču, Toni Morison i Mahasvete Devi
Katarina Lončarević, Status epistemološkog istraživanja u feminističkoj teoriji u svetu i Srbiji
2.
Jelisaveta Blagojević, S one strane binarnih opozicija: teorijska razjašnjenja pojma roda
Andriana Zaharijević, Dereguilacija temelja
3.
Dragan Stojanović, Natalija Cvetković - usamljeni akt
Nataša Teofilović, Nastaniti prazninu ili ponašanje u belom
4.
Radojka Vukčević, Pluralistička pozicija: razgovor sa Ninom Bejm
Zorica Bečanović - Nikolić, Feministička kritika i Šekspirove istorijske drame: 'stvar razlike'
Dubravka Đurić, Jezička poezija i jezičke feminističke pesnikinje
Vladislava Gordić Petković, Nisam žena, nisam sasvim ja: srpski ženski roman kao alegorija o identitetu
5.
Prikazi
Katarina Lončarević, Feministička opklada na telo
Adriana Zaharijević, "Šta je ostalo od feminizma?"
Milica Jeftimijević Lilić, Epistemološka osvetljavanja
Ivana Prentović - Krivokapić, Poslednji meseci Silvije Plat
Ivana Prentović - Krivokapić, Zabeleške o opsesiji
Beleške o autorkama / autorima
Katarina Lončarević
Status epistemološkog istraživanja u feminističkoj teoriji u svetu i Srbiji
APSTRAKT
U ovom eseju prvo želim da objasnim šta je feministička epistemologija, kako se ona razlikuje od tradicionalne, konvencionalne i moguće od socijalne epistemologije, kao i da ukažem na neke od savremenih pristupa u feminističkom bavljenju teorijskosaznajnom problematikom. U drugom delu eseja usredsrediću se na ‘nepostojanje’ feminističkog epistemološkog istraživanja u Srbiji, kao i na važnost razmatranja pojmova poput ‘situiranog znanja’ i ‘situiranog saznajućeg subjekta’ nasuprot univerzalističkim pretenzijama epistemologije glavnog toka.
Ključne reči: feminističke epistemologije, saznajući subjekt, situirano znanje.
Jelisaveta Blagojević
S one strane binarnih opozicija: teorijska razjašnjenja pojma rod
APSTRAKT:
Ovaj rad predstavlja pokušaj da se odgovori na sledeća pitanja: zbog čega su kategorije identitet, razlika i drugi značajne za savremena teorijska istraživanja roda i na koji način se istraživanja ovih pojmova u okviru rodnih studija razlikuju od tradicionalnih teorijskih istraživanja glavnog toka. Potreba za istraživanjem o pojmovima identitet, razlika i drugi u okviru rodnih studija ogleda se, pre svega, u činjenici da su na domaćoj i regionalnoj sceni ovakva teorijska istraživanja izuzetno retka. Cilj ovog rada je teorijski doprinos rodnim studijama preko ponovnog promišljanja pojmova koji su ugrađeni u naše političko i teorijsko nasleđe. U tom smislu, ovo istraživanje podrazumeva temeljnu analizu pojmovnog aparata savremenih teorija roda kao i istraživanje njihovog uticaja na konkretne praktičko-političke prakse. Teorijski okvir rada predstavljen je kroz analizu dva različita načina promišljanja pojma subjektiviteta – s jedne strane, koncept modernog (političkog) subjekta, i s druge, poststrukturalistički pojam pojedinačnog bića, odnosno singulariteta – kao i promišljanje njihove razlike. Osnovni rezultat rada je, s jedne strane dekonstrukcija kategorija identitet, razlika i drugi u tradicionalnoj filozofskoj misli iz perspektive poststrukturalističkih ideja, i s druge strane, artikulacija novog predloga teorijskog razmišljanja o ove tri navedene kategorije.
Ključni pojmovi: rod, identitet, razlika, drugi, politika, subjektivitet, dekonstrukcija
Adriana Zaharijević
Deregulacija temelja
APSTRAKT:
Tekst predstavlja kratku retrospektivu filozofski relevantne istorije ključnih pojmova feminističke teorije – pola i roda. Ti su pojmovi ustanovili disciplinu rodnih (ženskih) studija, omogućavajući istovremeno i usmeravanje feminističke prakse. S druge strane, međutim, i Džudit Batler to suvereno dokazuje, ti pojmovi kao tačke izrazito plodnog spora otvaraju prostor preoznačavanja i drugačijeg (novog?) promišljanja temeljnih postavki feminističke teorije. Iako feminističku teoriju ostavlja bez čvrste, fiksirane pozicije, nestabilnost koja odatle proizlazi nudi specifičan, subverzivni potencijal teorije uopšte, proširujući ujedno domene uključivosti u praksi.
Ključne reči: rod, pol, temelji, subverzija.
Nataša Teofilović
Nastaniti prazninu ili ponašanje u belom
APSTRAKT:
Umetnički projekat " inter.face/karakter 0..5" ima dva osnovna, gradivna elementa: beli / virtuelni prostor i virtuelnog aktera. Virtuelni prostor je "ispražnjen", bez elemenata scenografije, njegovu prostornost definišu 3D karakteri svojim kretanjem i ponašanjem dok istražuju svoj virtuelni identitet. Identitet virtuelnih bića u virtuelnom prostoru, kao osnovna ideja, usmerila je materijalizaciju ovog rada ka interdisciplinarnom pristupu. Da bi se superponimacijama u realnom prostoru. Ovakvim pristupom preklopljene su dve umetničke discipline, 3D (kompjuterska) animacija i ambijentalna umetnost. Kroz karakterizaciju virtuelnih glumica, njihovu animaciju i materijalizaciju, naglašena je njihova virtuelna priroda. Digitalni modeli su skin, virtuelna opna, koji mimikom, gestom i zvukom ("kucanjem sa druge strane ekrana") komuniciraju uzajamno i/ili sa posmatračem.
Ključne reči: virtuelni prostor i virtuelna glumica, digitalni ambijent, praznina, identitet, autoportret, skin, Maja, granica virtuelnog i stvarnog.
Zorica Bečanović-Nikolić
Feministička kritika i Šekspirove istorijske drame: 'stvar razlike'
APSTRAKT:
U radu su najpre predstavljeni neki od najpoznatijih feminističkih pristupa Šekspirovom opusu u celini, da bi se potom pažnja usmerila na feministička čitanja Šekspirovih istorijskih drama. U prvom delu teksta ispitane su veze feminističkih čitanja sa drugim poststrukturalističkim pristupima Šekspiru, s jedne strane, i sa feminističkim društvenim angažmanom, s druge. Drugi deo predstavlja ispitivanje recepcije istorijskih drama u feminističkoj studiji Engendering a Nation (1997), autorki Džin Hauard (Jean Howard) i Filis Rekin (Phyllis Rackin). Analiza je strukturisana oko politički subverzivnog potencijala ženskih likova u dramama Prvi, Drugi i Treći deo Henrija VI i Kralj Džon i oko moderne buržoaske bezazlenosti domaćeg ambijenta i statusa, dodeljenih ženskim likovima u dramama Prvi i Drugi deo Henrija IV i Henri V.
Ključne reči: Šekspirove istorijske drame, feministička recepcija, subverzivni potencijal, destabilizacija polnih uloga, feminino/maskulino, strano/domaće.
Dubravka Đurić
Jezička poezija i jezičke feminističke pesnikinje
APSTRAKT:
U ovom tekstu bavim se transformacijama i ideologijama eksperimentalne američke poezije u drugoj polovini 20. veka. Pratim promene do kojih vremenom dolazi u odnosu pesnika/pesnikinja prema jeziku i subjektu pesme. Posebno ukazujem na važnost performativnosti poezije, drugim rečima ukazujem na shvatanje poezije kao izvođačkog žanra. Ukazujući na mesto jezičkih pesnikinja u kontekstu dominantno muškog pokreta jezičke poezije, ukazujem na razlike između narativnih feminističkih pesnikinja, poput Adrijen Rič, i eksperimentalnih jezičkih pesnikinja poput Lin Hedžnien. Pitanje moći u poeziji, određuje se i prema tome ko ima moć da teorijski definiše polje eksperimentalne poezije, te ukazujem na odnos pesnikinja prema teoriji, kao i njihovu zastupljenost u postojećim antologijama.
Ključne reči: feminizam, eksperimentalna poezija, jezička poezija.
Vladislava Gordić Petković
Nisam žena, nisam sasvim ja: srpski ženski roman kao alegorija o identitetu
APSTRAKT:
Rad se bavi identitetom kao tematskim i žanrovskim određenjem savremene srpske proze koju pišu žene. Konstruisane kao fiktivne (auto) biografije, knjige Vide Ognjenović, Ljubice Arsić i Mirjane Mitrović otvaraju nove mogućnosti čitanja ovog žanra kao studije o rodu i identitetu.
Ključne reči: roman, žensko pismo, alegorija, identitet.
Džudit Halberstam
Preoblikovanje znanja: promišljanje feminizma i queer teorije
U cilju podsticanja rasprave, kroz svoje današnje primedbe htela bih da diskutujem o finim diskurzivnim obrtima koji su, istovremeno, transrodnost učinili obeležjem definicijske podele homoseksualnosti i rodnih varijanti, trendovskim i stilskim obrtom od rodne androginije u okviru lezbejskih zajednica ka rodnim varijantama unutar rodnih-queer zajednica, znakom unutrašnjeg razdvajanja unutar samog feminizma između stabilizacije kategorije žena i podrivanja koherentnosti ove kategorije u okviru queer teorije. U isto vreme, transrodnost se uspostavila unutar "globalnog gej" sistema kao deo hegemonije američkih taksonomija – dodavanjem onog "T" u akronim „LGBT“ dopušta se čista podela i objašnjenje širokog područja translokalnih fenomena u odnosu na američki model. Kako onda da razumemo i objasnimo uticaj transrodnosti ne samo na tradicionalno rodno određivanje već i na queer zajednice, pa čak i na globalnu plimu i oseku u određivanju onoga šta seksualnost i rod jesu?
Globalne transrodnosti
Dopustite mi da započnem razmatranjem funkcije transrodnosti u odnosu na globalno usvajanje američkih modela definisanja seksualnosti i roda. Kao što su mnogi queer antropolozi pokazali, transkulturni modeli seksualnosti i roda u velikoj meri mogu biti korisni za denaturalizaciju evro-američkih pojmova otelovljenja, zajednice i odnosa, ali, kao što znamo, na žalost su isuviše često upotrebljavani da bi se evro-američki modeli prikazali kao savremeni i oslobođeni, a da bi se queer forme na nekom drugom mestu prepoznale kao anahrone. U liberalnom evro-američkom kontekstu, moderna gej i lezbejska istorija je favorizovala narative o progresu i prosvetiteljstvu unutar kojih je krajem dvadesetog veka istopolni par postao slobodan odbacivanjem tiranije inverzije (tiranije, zbog toga što se podrazumevala heteroseksualna struktura želje) i nastanjivanjem normativnih rodnih identiteta, kao i kroz odbijanje igranja uloga. Kada je evro-američki medicinski diskurs, pod uticajem psihoanalitičke usmerenosti na seksualni cilj i objekt izbora, pomerio rodne varijante izvan kategorije homoseksualnog i priznao novu poziciju subjekta u onom transseksualnom, stalna veza između rodnih varijanti i homoseksualnosti je shvaćena kao anahrona i pretpolitička.
U Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi danas, naročito u gej i lezbejskim zajednicama belaca, „isti pol“ je uverljiv opis srećne stabilnosti sistema pol-rod. Tako da, kada američki istraživači na nekom drugom mestu pronađu dokaz o transrodnim homoseksualnostima, oni nastoje da ih interpretiraju kao sasvim drugačije od evro-američkih modela i kao predmoderne. Neobične posledice toga su da se briše centralno mesto transrodnih identifikacija unutar zapadnih homoseksualnosti i one se projektuju na druge seksualne formacije, lokalno i globalno, kao na „pretpolitičke“ fenomene.
Mnogi transnacionalni diskursi o rodnim varijantama nastali su u okviru antropoloških proučavanja seksualnosti i definicija roda. Mnogi od ovih diskursa su zapravo ’krivi’ za konstruisanje neke vrste globalne skale za merenje seksualnog „progresa“, budući da su koristili američke modele kao zlatni standard za integrisanje seksualnih manjina. Na primer, neki istraživači su objasnili transrodne identifikacije od ženskih ka muškim u ne-zapadnim područjima kao karakteristiku odsustva feminističkog konteksta (Blekvud /Blackwood/); drugi su istopolnu želju odredili kao potpuno odvojenu od ne-zapadnih konteksta (Seizer). Istovremeno, novi rad o „muškobanjama“ na Filipinima, Tajvanu i Tajlandu, onabes (onnabes) u Japanu, marimačas (marimachas) u Meksiku i enforsers (enforcers) u Portoriku, obezbeđuje bogatu i složenu sliku o alternativnim sistemima pol-rod.
Neke od grešaka koje su antropolozi roda i seksualnosti načinili kada su istraživali rodne i seksualne varijacije u ne-zapadnim kontekstima mogle su da se izbegnu korišćenjem različitih metoda i okvira za merenje sličnosti i razlika između različitih modela. Na primer, iznenadili bismo se kada bismo otkrili da, ukoliko umesto nacionalnih koristimo druge standarde za upoređivanje, poput urbanih rodnih varijanti ili ruralnih rodnih varijanti, postoje određene strukturne sličnosti izvan nacionalnog okvira. Na primer, brojne različite studije pokazuju da se u mnogim ruralnim zajednicama u Rusiji, Indiji, kao i velikom delu Istočne Evrope devojčice vaspitavaju kao dečaci onda kada rad na farmi ili porodični posao iziskuje muški rad. Ove „muškarce“ ili „muževe“ bi pre trebalo proučavati jedne u odnosu na druge ili u odnosu na druge uloge proistekle iz „nužnosti“, nego u odnosu na uloge „koje je podstakao trend“ poput urbanih transrodnih ’dečki’ (bois) u Sjedinjenim Američkim Državama.
Antropološke studije su u svojim proučavanjima u jednom smislu previše, a u drugom premalo, istakle rodne varijante, a posledica je da se američki modeli ponovo smatraju stabilnijim i koherentnijim nego što to zaista jesu, kao i egzotizacija i umanjivanje značaja transrodnosti u drugim kontekstima. Izložiću ovo malo opširnije:
Antropološka fascinacija rodnom devijacijom imala je za posledicu preterano predstavljanje i egzotizaciju rodnih varijanti individua u istraživanjima manjinskih seksualnih identiteta ili praksi. Fascinacija hidžarasima (hijaras) u Indiji, na primer, ili baklama na Filipinima ili onabama u Japanu, ili travestisima u Brazilu, imala je nekoliko pogubnih posledica – najpre, dovela je do toga da se te raznolike grupe odrede kao predstavnici transrodnih praksi u tim područjima, ali je, takođe, povezala rodne varijante sa seksualnom industrijom učinivši time nejasnim kada je transrodna identifikacija napravljena u svrhu prodaje seksa, a kada je efekat neke druge motivacije. Antropolozi su, čini se, bili manje zainteresovani za transrodne identifikacije izvan konteksta seksualne industrije.
Antropolozi se češće usredsređuju na rodnu varijantu ’žene’ nego na transrodnu tranziciju od ženskog ka muškom – ponovo, u istraživanjima preovlađuje odnos između seksualne industrije i rodnih varijanti (što bi zaista trebalo promišljati u odnosu na to kako antropolozi pronalaze osobe od kojih dobijaju informacije). U bilo kojoj od datih zajednica lakše je pronaći one koje zarađuju u seksualnoj industriji nego recimo žene u ’tranziciji’ ili muževne žene. Zbog čega su tako malo istraživani transrodni subjekti koji imaju žensko telo (nova knjiga Megan Sinot/Sinnott/) Muškobanje i damice: transrodni identitet i ženski istopolni seksualni odnosi na Tajlandu – možda je dobro odatle početi?). Kakva je veza između istraživačkih fondova i istraživanja seksualne industrije/AIDS-a i tako dalje, i koja vrsta fondova je bila i jeste dostupna za istraživanje „žena“ i onda kada nije povezana sa brigom o zdravlju per se ili neformalnim ekonomskim krugovima? S kakvim problemima se susreću queer istraživačice koje proučavaju queer seksualne prakse? Da li se problemi u istraživanjima u dijaspori razlikuju od onih u Severnoj Americi? Antonija Čao (Antonia Chao) je, na primer, vrlo rečito pisala o problemima koje ima kao tajvanska antropološkinja koja se vraća u Tajpej da bi proučavala T-Po odnose. Budući da je A. Čao tajvanska lezbejka, od nje se očekivalo da bude upoznata sa T-Po sistemom i da se u njega uklopi. S obzirom na to da ni jedno ni drugo nije bilo tačno, osobe koje su joj davale informacije pozicionirale su je kao „stariju sestru“ da bi razrešile neusaglašenost svoje i njene identifikacije. Ovde bismo mogli da razmislimo ne samo o strategijama antropologa u radu sa onima koji ih izveštavaju već, isto tako, i o strategijama i namerama izvestilaca koji hoće i moraju da izađu na kraj sa istraživačima. Šta se događa kada kontekst „sumnje“ posreduje između izvestilaca i istraživača? Kakve su posledice previše strukturisanog metodološkog pristupa i kako ovaj pristup zapravo slama mnogo intuitivnije odnose između neke date zajednice i istraživača koji pokušava da nešto sazna o toj zajednici?
Feministički problem: da li je „feministička“ antropologija svojom „potragom za lezbejkama“ sprečila istraživanja rodnih varijanti osoba koje imaju žensko telo? Na primer, kada su muževna žena i transmuškarac postali deo istraživanja savremene queer antropologije, često su se smatrali primerima prefeminističkih „lezbejskih“ formacija. Neki istraživači su ove queer kontekste tumačili isključivo kroz severnoameričko razumevanje „lezbejke“ kao „feministkinje“, „istopolne“, „androgine“ i smatrali su ih prevarama patrijarhata (Blackwood). U mnogim kontekstima, feminističke mreže su zapravo omogućavale istraživanje želje prema istom polu u bilo kojem datom regionu tako što su omogućavale pristup preko obrazovanih i politizovanih grupa, a ne kroz kontakte izvan akademskih mreža. Dalje, na mnogim mestima prisutan je glasno artikulisan niz konflikata između feministkinja i transrodnih queer osoba tako da se rodne varijante subjekata neprestano tumače preko njihovog spornog odnosa s feminizmom. U tom smislu, istraživanje koje nastaje iz „potrage za lezbejkama“ ili konstruisanja feminističkog okvira može i treba da se smatra korisnom beleškom o identifikacijama i opredeljenjima same istraživačice, ali nam veoma malo govori o rodnim varijantama subjekata na nekom drugom mestu. U tom smislu, na primer, fascinantan rad Ivi Blekvel (Evie Blackwell) o indonežanskim „muškobanjama“ ne predstavlja samo kompleksno objašnjenje muškobanja, već i belih lezbejki Srednjeg zapada.
Globalna transrodnost: iako težnja da se rodne varijante u ne-zapadnim kontekstima tumače kao znak anahronizma nije bila osobito produktivna, niti je nova težnja da se sve rodne varijante tumače kao „transrodnost“ – ova praksa, teško da je nova – nedavno je dovela do porasta popularnosti termina TG (transrodnost) i odmah je uspostavila uticaj. Kada sam prošlog oktobra bila u Zagrebu na Konferenciji o rodu, aktivistkinje iz Slovenije i Hrvatske su se požalile da kada pišu prijave za fondacije moraju da upotrebljavaju termin „transrodnost“, a ne neki drugi lokalni termin koji opisuje rodne varijante. Jedan od radova koji je na Konferenciji predstavila aktivistkinja iz Kirgizije, ticao se različitih termina koje oni koriste za rodne varijante osoba. Termini su bili usklađeni u odnosu na starosno doba, na klasni status i u odnosu na stepen rodnih varijanti, a u upotrebi je bilo bar četiri različita termina. Aktivistkinje su ove termine objasnile, ali su ih ubrzo zatim i odbacile zarad termina „transrodnost“. U pravljenju obrata ka terminu „transrodnost“, izgubili su se lokalni termini i specifično upućivanje na predbračnu i postbračnu eru rodnih identiteta. Ovo je važno zbog toga što su postbračne kategorije starosne dobi upućivale na neku vrstu slobodnog prostora za oprečne rodne i seksualne identifikcije. Kada osoba koja ima žensko telo izađe iz perioda maksimalne reproduktivne sposobnosti, društveno nadgledanje njenih seksualnih aktivnosti i rodnih identifikacije se smanjuje.
Zbog toga, oslanjanje na ovaj pojam (transrodnost, prim. prev.), što smo isuviše brzo pretpostavili, s jedne strane nastavlja, a s druge, prekida veze između različitih nacionalnih konteksta za rodne varijante, i stoga bih sada htela da sugerišem da smo isto tako prerano stabilizovali lokalno razumevanje rodnih varijanti pakujući ih u kategoriju transrodnosti, da bismo zatim, ovu kategoriju promišljali u identitetskim terminima, kao kategoriju fobije, isključivanja i kažnjavanja.